Galerija PM, Dom HDLU, Trg žrtava fašizma 16,Zagreb
5. – 15. 7. 2018.

Tajči Čekada snimala je prostore ispražnjene od ljudske prisutnosti, kadrovi hvataju trenutak prije nego će u njega ući zaposlenici ili korisnici, kao prisjećanje na proživljeno vrijeme i prostor. Prostori institucija i njihove biljke s Tajčinih fotografija desetljećima isti, tu i tamo malo osvježeni pa opet, uglavnom obavijeni prepoznatljivom patinom svjedoče o izostanku gradnje novoga ili temeljitom osuvremenjivanju prostora.
Sama serija fotografija biljaka svojevrsna je analogija prikaza svijeta u hrvatskim javnim institucijama, zrcala stanja društva. Što je u ovom slučaju i metaforički i doslovno kondenzirano u predodžbi biljnoga svijeta. Taj motiv flore oko kojega se gradi vrlo sugestivan fotografski ciklus nije slučajnost, on je dio umjetničina vizualnog itinerera i proizlazi iz njezine stalne preokupacije odnosom čovjeka i prirode.
Citirajući Hala Fostera, Tajči navodi kako je jedno fizikalno, a drugo društveno-povijesno, odnosno psiho-fizički uvjetovano. Razlike među njima su mnogostruke, a odnose se, među ostalim, na načine na koje gledamo, koliko smo u mogućnosti i koliko nam je dozvoljeno ili dano da vidimo, kako vidimo samo gledanje ili ono što je u njemu nevidljivo. Promatranje biljnog svijeta pretpostavlja stoga i iskustvenu i kulturnu memoriju, uplitanje osobnog i javnog naslijeđa u konstruiranju stvarnosti (ili istinitosti) fotografskog zapisa.

Više na linku.