17. – 22.7.2018.
Galerija PM, Trg žrtva fašzma 16, Zagreb

U utorak, 17. srpnja 2018. u 20.00h, u Galeriji PM, Doma hrvatskih likovnih umjetnika otvorit će se samostalna izložba riječkog umjetnika Igora Lekšića – CRTEŽI.

Igor Lekšić će se u Galeriji PM predstaviti serijom egzaktno oblikovanih geometrijskih radova, modularnih struktura i naglašena kolorita. Igorovi crteži izvedeni su minucioznim nanošenjem horizontalnih i vertikalnih linijskih poteza fluorescentnim markerima po podlozi papira, u preciznom mjerilu, razmacima i odnosima, te prema točno unaprijed organiziranoj prostorno-rasternoj mreži.
Nastojeći akcentirati njihovu prirodu i crtački medij, autor ih objedinjava pod jednostavnim nazivom Crteži. Svi crteži definirani su identičnom ortogonalnom matricom. Dinamika unutar takve strukture postignuta je međuodnosima kolorističkih sekvenci i njihovim varijacijama. Iako formatom ograničeni, radovi sugeriraju širu, neograničenu prostornu protežnost koja se ogleda kroz repetitivnost transparentne mreže.

Crteži na papiru Igora Lekšića oslanjaju se na dugu tradiciju i kontinuitet razvoja geometrijske apstrakcije u povijesti vizualne umjetnosti, od Maljevičevog suprematizma, neoplasticizma Mondriana, Thea van Doesburga, Maxa Billa, Victora Vasarelyja, Richarda Paula Lohsea, pa sve do hrvatskih autora okupljenih oko grupe Exat 51, posebice Ivana Picelja te nadalje Jurja Dobrovića, Julija Knifera i drugih.

“Tijekom godina Lekšić je eksperimentirao s raznim formama geometrijske apstrakcije; u rasponu od oblikovanja monokromnih geometrijskih tijela u prostoru, do ranijeg ciklusa crteža modularnih struktura naglašenog kolorita i manjih dimenzija, iz kojih potom nastaju izloženi Crteži. Na izložbi se mogu vidjeti radovi većeg formata nastali od 2016.-2018. godine. Radove autor ne imenuje zasebno, već ih objedinjava nazivom Crteži, čime akcentira njihovu prirodu i crtački medij. Nastali su minucioznim nanošenjem horizontalnih i vertikalnih linijskih poteza fluorescentnim flomasterima u boji (markerima) po podlozi papira, u preciznom mjerilu, razmacima i odnosima, te prema organiziranoj prostorno-rasternoj mreži. Ujednačenim pritiskom flomastera po papiru i sugestijom na perfekcionizam strojno izvedenog otiska, postignuto je odsustvo ikakve naracije, deskripcije te subjektivne razine djela. Zatvorena konstrukcija onemogućava ikakav upliv verbalnog u vizualnu strukturu djela, a rezultat je tišina, što je davno u svojoj analizi pojma strukturalne mreže (Maljevič, Mondrian) ustvrdila američka teoretičarka Rosalind E. Krauss.(…)”
Nadežda Elezović

Više na linku.